Prekovremeni rad

Zakon propisuje da puno/maksimalno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati (tjedno).

U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u sličnim slučajevima, radnik je dužan raditi duže od punog radnog vremena uz pismeni zahtjev poslodavca. U slučaju da poslodavac nije u mogućnosti uručiti radniku pisani zahtjev prije početka prekovremenog rada, dužan je usmeni zahtjev pisano potvrditi (u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen).

Sukladno Zakonu o radu, ukupno trajanje rada s prekovremenim satima ne smije biti duže od 50 sati tjedno.

Ako prekovremeni rad određenog radnika traje duže od četiri tjedna neprekidno ili više od dvanaest tjedana tijekom kalendarske godine, odnosno ako prekovremeni rad svih radnika određenog poslodavca prelazi deset posto ukupnoga radnog vremena u određenom mjesecu, poslodavac je dužan obavijestiti inspektora rada u roku od osam dana od dana nastupa neke od navedenih okolnosti.

Pojedinom radniku godišnje je dozvoljeno maksimalno 180 prekovremenih sati, osim ako je drugačije uređeno kolektivnim ugovorom. U tom slučaju, prekovremeni rad ne smije trajati duže od 250 sati godišnje.

Maloljetnicima je zabranjen prekovremeni rad.

Trudnice, roditelji s djecom do osam godina života te radnici koji rade u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile.

Korisni linkovi:

• Zakon o radu (NN 151/2022)

• Zakon o radu (NN 93/2014)